– Šta me to privuklo ka tebi ? – promrmljao si tiho.
Nisam bila sigurna da li pitaš mene ili sebe. Zato sam šutjela. Nisam te ni gledala mada sam željela.
Ponijela sam pri rastanku predposljadnji susret. Ovaj posljednji sam označila pitanjem koje si postavio a da ni sada ne znam kome. Sebi , meni ili životu!
Ne znam gdje si. Sa kim si? Sjetiš li se ponekada svog pitanja? Sjetiš li se one
“ čudne Žane sanjara ?“ A…
Čuvam kartu za tebe. Još u svojim očima! Ako želiš putovati mojim snovima
javi se. Tu sam uvijek spremna krenuti. I bez dodira. Usporednim prugama. Nebeskim prostranstvima. Tajanstvenim planetama. Pokazat ću ti krajolike snova.
Stabla ljubavi što oblake dodiruju. Ne reci da prošlo je to vrijeme! Vrijeme je u nama
ljubavlju zarobljeno.U meni zadržano! U tebi…
Karta čeka u mojim očima, možeš putovati.
