Ovaj put je bilo još gore. Trčala sam kroz mračnu šumu i vrištala u sebi nadajući se da me neće čuti. Hvala Bogu, lišća nije bilo ali je zato bilo raznih rupa i grana porazbacanih uokolo. Taman kad sam pokušala izbjeći rupu nešto me čvrsto primilo za rame.
– Charlotte, probudi se! Ja sam, Katrin!
Naglo sam ustala, osjetivši graške znoja kako mi klize niz lice a moja pamučna pidžama bila je mokra kao da sam se upravo vratila otuširana. Brzo sam priviknula oči na mrak i shvatila da se ne nalazim u šumi nego u svojoj sobi a Katrin je upalila svjetlo kako bi mi pomogla razaznati gdje sam.
- Stvarno je vrijeme da..
- Katrin shvaćam, okej ? Imam pametnijeg posla nego da sad hodam po psihijatrijskim bolnicama – obrecnula sam se na nju i skočila iz kreveta. Za mene je ova noć ionako gotova.
Nakon brzog tuširanja i oblačenja čiste odjeće, sjela sam za laptop i krenula tražiti nekakav film ili nešto što će mi skratit vrijeme do jutarnjeg predavanja. Bilo je 4 ujutro, imala sam punih 4 sata vremena. Upalila sam novu epizodu Uvoda u anatomiju i istovremeno požalila. Moj san kao da je postao java. Pogledala sam kroz prozor u daljinu i čvrsto zažmirila dok nisam počela halucinirati. Katrin se vratila spavati, nema smisla da ju zovem i razgovaram s njom. A tako mi je trebao razgovor.. O Emmi nisam ni htjela razmišljati, ona vjerojatno spava snom pravednika s osmijehom na usnama i sanjari koju cugu će ponijeti na party. Zašto su svi morali biti opsjednuti partijem useljenja?!
Provjerila sam i mail. Naravno da moja draga sestra nije ni pročitala poruku. Nema veze, otići ću sama. I to već nakon predavanja. Tko ga šiša, mogu i ja jednom napraviti nešto što se od mene ne bi očekivalo. Griješiš, prošaptao je glas u mojoj glavi, ali odbila sam ga poslušati. Umjesto toga izvadila sam putnu torbu i krenula trpati odjeću unutra. Pripremila sam odjeću za predavanje i otišla ispeći jaja i tost za doručak. Čak i ranije nego obično izašla sam iz stana. Ovog jutra mi nije trebao kišobran, hvala Bogu. Plan je bio otići na predavanje i nakon toga otići na autobus i u miru otputovati u obiteljski dom, daleko od grada i naravno, Brianovog stana.
