U Zagrebu su se, 18. listopada 2016.god. prosuli opojni mirisi i zlatni leptiri, suze radosnice i blagi akordi po prostoru Kulturnoga centra Dubrava. Održao se još jedan književni utorak u kojem su suncokretna lica bacala svoje zrake na sivi, kišni dan.
Gosti iz Slovenije, pjesnici, književnici donijeli su osmijeh i veličanstvenu toplu riječ grleći i šireći prijateljstvo. Miroslav Tičar, Ivan Korponai, Ana Roštohar, Milan Novak i Nina Režman su svaki na svoj način obogatili večer. Uz samu poeziju kao dar dobrodošlice naš Miro je donesao belokranjsku pogaču i sol da time i potvrdimo to prijateljstvo vezano poezijom. U razgovoru sa gostima otkrivali smo njihovu ideološku stranu gledanja na svijet u zaključku. To smo mi,svi isti i samo ljudi.
Anđeoskim glasom i mističnom glazbom Bojana Čibej prebirući prstima po žicama lutnje, vodila nas je u neko drugo vrijeme u neki drugi duhovni svijet prepun ljepote.
Tu se našla i plesna umjetnica Paula Puđak koja je u improvizaciji nutarnjeg osjeta nastupila uz nama svima poznatu pjesmu „O ne, sherie“. Bogatstvo vezano uspomenom razlilo se niz zajedništvo, glas i pokret.
Nakon završenog djela programa s gostima, svoju inspiraciju kroz stih podijelili su i domaći pjesnici iz Zagreba, Samobora, Zaprešića, Varaždina.Našlo se puno košara sočne plodnosti i poruka u kojima se čitalo buđenje, u kojima se skrivala ljubav, čijim su riječima hodali beskućnici.
Došlo je i nekoliko novih pjesnika, ljubitelja poezije iz Društva hrvatskih književnika koji su s nama podjelili svoju riječ i oduševljeno prihvatili poziv za dolazak i na iduće susrete.
Na samom kraju nekolicina članova grupe Raštimana je pjesmom Siva pot prisno čak obiteljski zatražila da svi skupa zapjevamo i zagrlimo ovu ispunjenu večer.
Sretna sam. Opet se tkalo od mraza i magle nit onoga što je bilo i što jest. Opet se srcem zagrijala ohlađena jesenja studen. Opet se iz raspuklih plodova izvadilo sjemenje i razbacalo po plodnom tlu. Opet se digla čaša u vis jer tako se nazdravlja, tebi, meni i svakoj ulici našega grada. Uzvraćam.
Djevojko jesenja: Dobro nam došla!
