Dugo sam već u lječilištu,
dane ne brojim,
kažu , srce nije u redu a i duša boli.
Ne pitaj kako sam,
ne znam…čini mi se…ide.
A onda zapuše Jugo i prolije kiše,
zatvaram prozore u čudu, poplave brišem.
Preplašim se naleta vjetra, svijeće gasim,
upalim muziku da nadjača buku
a ona me … ona me opet baci u tugu.
Ne pitaj kako sam, nema se tu što reći,
dani su nalik na život.
Često su tužni, rjeđe nalik sreći.
