Duško Radović je rekao da decu treba kažnjavati čim počnu da liče na svoje roditelje. Prema poslednjim naučnim istraživanjima, kazna nam sledi u 36. godini. Tada, tvrde naučnici, i po liku i po ponašanju, pa i po pridikama koje držimo deci, počinjemo da se pretvaramo u svoje očeve i majke.
Prva istraživanja ističu da na roditelje počinjemo da ličimo sa 32 godine, pa onda da većina žena počinje da liči na svoje majke u dobi od oko 33 godine, a muškarci se „pretvaraju” u svoje očeve malo kasnije, sa 34. Naučnici tvrde da je to sa 36. Da li se ta granica polako pomera?
„Nije preporučljivo vezivati se baš za određenu godinu, verovatno se određeni načini ponašanja pomeraju u starije godine. Konstatujemo da neki obrasci koje prepoznajemo kod svojih roditeljima u tridesetim godina dolaze i kod nas”, istakao je Dušan Keckarević, iz Centra za forenzičku i primenjenu molekularnu genetiku Biološkog fakulteta u Beogradu.
„Što se tiče genetike, imamo jednu genetičku komponentu koja nas čini biološkim bićima sa genetskim materijalom koji dobijamo od roditelja, polovinu od majke, polovinu od oca. Imamo i potiskivanje obrazaca ponašanja tokom odrastanja, najviše tokom prvih sedam godina života, zatim do 14. godine kada se formiramo kao ličnost. Genetika ima značajnu ulogu u strukturu naše ličnosti”, istakao je Dušan Keckarević.
Pojam produžene mladosti
Zbog gena ili i zbog promene društvenih shvatanja, žene i muškarci sve kasnije postaju roditelji, duže se danas živi u „produženoj mladosti”.
„Ponekad roditelji više žele da budu kao njihova deca, nego što deca žele suprotno. To se možda vidi u kontekstu ovih dešavanja u Srbiji”, rekao je Keckarević.
Nije veliko iznenađenje kad nam se crte lica izmene i postanu nalik licima naših roditelja. Ali ljudi u nekim godinama shvate da su i po boji glasa, intonaciji, ritmu govora takođe odjednom isti kao otac ili majka. Kad počnemo da ličimo na svoje roditelje, je li to zapravo granica sredovečnosti? Trenutak u kojem se biologija okreće protiv nas, pa počnemo da ličimo na, što bi rekla deca, svoje „matorce”?
Kada počinjemo da ličimo na roditelje
„Sve to zavisi od genetike, počinjete da ličite na roditelje negde u adolescentskom dobu. Svi smo mi miks što se tiče glasa, fizionomije naših roditelja”, istakao je sagovornik.
Da li su pedesete nove tridesete, šta kaže genetika
Ponekad se na društvenim mrežama dele slike iz starih filmova na kojima se vidi neki naizgled sredovečni gospodin, uz potpis koji otkriva da je taj glumac tad imao oko 35 godina. A onda se to poredi s današnjim glumcima i običnim ljudima, jer mnogi danas izgledaju skoro kao mladići i u 50. godini.
„Društvene okolnosti nam dozvoljavaju da se u pedesetim godinama ponašamo kao da nam je trideset. Osećate se mladima jer ima mnogo načina i mogućnosti koji vam to nude, a u tridesetim to niste mogli, sve je modernije i dostupnije“, istakao je Dušan Keckarević.
Svi znamo one čuvene fraze roditelja koje je svako slušao kao dete: „Dok si pod mojim krovom, biće onako kako ja kažem! Da nisi pisnuo! Setićeš se ti mojih reči…” Može li se od toga pobeći?
„Činjenica je da se neke od ovih rečenica koriste, one su nam utisnute, kao obrasci ponašanja, koje ponavljamo, a svima nam smetaju. Trebalo bi to promeniti u modelu. Kod dece primećujete neke svoje karakteristike i držite do sebe. Voleo bih da moja deca budu bolja u nekim rečenicama nego što sam bio ja. Od genetike se ne može pobeći, ona nam strukturno daje neke karakteristike, ali ne treba zaboraviti da je ogroman uticaj sredine“, rekao je Dušan Keckarević iz Centra za forenzičku i primenjenu molekularnu genetiku Biološkog fakulteta u Beogradu.
Izvor: rts.rs