21. 10. 2015 knjižnica „Brodarica“ Split ugostila je pjesnikinju Irenu Delonga Nešić.
Irena je rođena 1984. god u Sinju. Završila je filozofski fakultet u Splitu: Hrvatski jezik i književnost i engleski jezik.
2010. osvaja nagradu GORAN u Rijeci zbirkom pjesama „Riječi kupuju zločine koje ćeš
počiniti“ za mlade pjesnike.
Još kao studentica uređivala je studentski časopis „The Split Minde“ koji i danas izlazi.
Sudjeluje na festivalima poezije, tribinama i književnim večerima.
Voditeljica je Radionica kreativnog pisanja u Splitu, Solinu i Sinju. 2010. godine organizira i moderira večeri poezije RJEČILIŠTE. Aktivni je sudionik mnogih kulturnih događanja u Splitu i šire.
sve je naopako
kao da hodam na rukama.
sve je izvrnuto i preokrenuto
i ne znam što to znači.
ti si kao malo drago pseto
nanjušio put do praga
na kojem te nikada prije nisam našla:
zakoračiti prema tebi u mrak
jest zakoračiti natrag
skokom od stotinu dana:
koračam bez straha
koračam bez oklijevanja
(ali ja nama nikada nisam namijenila
vremeplov
ni igru prekrajanja rubova?)
ja sam ti sad
patuljčica
cirkusantica
plačljivica
nećeš me prepoznati.
ipak me nalaziš
i pretvaraš u onu istu
šutljivu ribu koja slijepo
uranja u mreže
i pristaje biti ulovljena i pojedena.
tebe život redovito kamuflira
u ironiju
i neočekivane pouke
s tobom uvijek naučim
da umijem trpjeti previše
uvijek me pretvoriš
u loptu koja se zarobljeno valja po sobi
željna iskočiti kroz prozor
i odskakutati cestom
uvijek me pretvoriš u nekoga tko
čeka
DŽIN
žena povremeno mora
pospremiti torbu
istresti sa dna mrvice duhana
oduševiti se pronalaskom ruža
otpisanog prije dvadeset dana
sa smiješkom skupiti rasute bombone
promrmljati
budala ne zna otvarati bombone
nasmijati se zadovoljno
jer budala ima dva metra
i ruke da poludiš
žena povremeno mora
iz novčanika izvaditi
prastare račune, papiriće, omote, ulaznice, karte
žena kao ja
mora se povremeno prepasti
tog velikog džina iz torbe
koji ždere sve nevažne sitnice
(ne ostvaruje želje)
živi samo da podsjeti
na beznačajno
na zamalo zaboravljeno
sačuvano tek u brojkama računa
u datumu na ulaznici
žena mora svako toliko bacati vrijeme u smeće
samo da načini mjesta za neku novu prošlost
bezvrijednu
i uvijek kratkoročnu
zamjenjivu
znaš li da u sitnicama
zapnu najveće poruke
znaš li da sve kontaminiramo
zadahom sjete
i da u smeću možeš
naći retrospektivu
samog sebe
znaš li da je račun potvrda života
da je tvoje smeće tvoja oporuka
i da samo papiri znaju pričati priču
znaš li da smo svi zakračunati
slovima i brojevima
i imamo poseban kod
znaš li da je svaki papir koji zgužvaš
i baciš preko ramena
poruka u boci
tebi samom
gdje si bio
posljednjeg petka u listopadu
i dok ne nađeš
u torbi, u džepu
u ladici
džina velikih očiju prepunih
nezaboravljanja
nećeš vjerovati
da netko sve pamti
