jutro sviće
nalik na kapljice, iz rupica roleta.
U naletima vjetar svjetlo nagurava u tišinu,
sluti da se u njoj skoro pa ne diše.
Odavno se jesen uselila. Ugurala se bez odobrenja
i zlurado se smiješi. Izbrisala „Ja bih“
Nevera ispunila svaki kutak tijela.
Uzalud se otima poslijedni dijelić suhog prostora.
Jesen je vladarica. Ne mogu joj ništa.
Bol u karpalnim dijelovima pokušava zaustaviti misli.
Istjerati jugo – parazita.
