Svaki roditelj treba da ima aktivnu ulogu u razvoju svoga deteta,da prati,da osluškuje,upoznaje i igra se s njim –raste s njim.Dokazano je da je vreme do sedme godine najdinamičnije u razvoju mozga i da se u tom periodu može najviše uticati na razvoj funkcija mozga(do 4ili 5 godine preko 50% funkcija mozga završava sazrevanje). Blagovremeno razvijanje intelektualnih sposobnosti, sposobnosti mišljenja je jedan od najvažnijih zadataka u razvoju deteta.Veoma je značajno da deca rano dođu u situaciju da posmatraju okolinu, da upoređuju predmete, živa bića, pojave, da ih analiziraju, da uočavaju sličnosti i razlike među njima, da se bave sintezom i uopštavanjem.
Igra je jedan od najvažnijih segmenata razvoja deteta. Igračke su važan deo odrastanja jer se kroz igru stiču znanja i veštine. Igračka mora da podstiče psihofizički razvoj, maštu, kreativnost, spretnost, logičko rasuđivanje, orijentaciju.
Dobra igračka postavlja pitanja, a ne daje odgovor. Dobra igračka mora da bude korak ispred razvojnih mogućnosti deteta, da ponudi mogućnosti za rešavanje, učenje, analiziranje, upoređivanje i zaključivanje, da podrži i ubrza razvijanje inteligencije, mašte i kreativnosti, zabavna je i kreativna, to jest omogućava igranje više igara
Dobre igračke postoje, a uopšte ne moraju da budu skupe da bi bile interesantne, omiljene. Naprotiv. Deca predškolskog i nižeškolskog uzrasta nemaju razvijenu svest o materijalnoj vrednosti. Osim toga, kada kupite izrazito skupu igračku, verovatno ćete stalno opominjati dete da je ne razbije i time mu, nesvesno, kvariti igru. Nema razloga ni da ga pretrpavate igračkama – jer, što ih ima više, teže će uspevati da se koncentriše, neće iskoristiti sve prednosti neke “pojedinačne” igračke, više će se žaliti da mu je dosadno.
Svaka dobra igračka mora još da bude izrađena od kvalitetnog prirodnog materijala, bez oštrih ivica i bez sitnih ili metalnih delova, tj.mora biti sigurna za upotrebu i bezopasna po zdravlje djeteta.
Prilagođena je detetovom uzrastu.Igračka za mlađi uzrast neće biti motivaciona za dete, a ona namenjena starijem uzrastu – može delovati obeshrabrujuće ako dete ne uspe da je savlada u svom uzrastu
U prvoj godini, kada beba spoznaje svet vizuelno, dodirom i griženjem, igračka mora biti periva, izrađena od mekog materijala koji ne sakuplja prašinu, živopisnih boja, a ako proizvodi zvuk, onda on mora biti nežan i umirujući. Ovo je period kada igračke pružaju sigurnost i ublažavaju strahove pa dobijaju poseban značaj tokom odrastanja i najčešće se dete dugo veže za neku od njih.
Posle prvog rođendana, dolaze složenije igračke jer dete hoda, istražuje svet vrlo aktivno, shvata uzročno-posljedične veze, razvija logično mišljenje i verbalnu komunikaciju.Ovom uzrastu potrebne su igračke koje se vuku i guraju, šarene slagalice i kockice, likovi životinja. Igračke u ovom uzrastu moraju podsticati učenje, prepoznavanje boja i oblika, uviđanje relacija manje-veće, ispod-iznad, stimulisati koordinaciju pokreta i psihomotorni razvoj, logično rasuđivanje, pamćenje i zaključivanje. Edukativne igračke i lopte su važne za razvoj deteta u ovom uzrastu do 5 godina, a simboličke igre sa lutkama koje oponašaju svijet odraslih su važne za praćenje djeteta – kao pokazatelj emocionalnog i psihičkog stanja deteta.
Od pete godine pa do polaska u školu, detetu treba dodati još i igračke i igre koje traže akciju i pridržavanje pravila, kao što je šah, domine, pa i bicikl, obruč, itd.Na taj način deca spoznaju važnost pravila, razvijaju strategiju, sposobnost koncentracije i predviđanja,uče kako se nositi sa pobedom i porazom, uspehom i neuspehom.
Roditelj je zato prvi i najvažniji učitelj, prva i najvažnija podrška i na njemu je najveća odgovornost.
Preuzeto: https://malaskolabastaznanja.blogspot.com
