Poznat je doprinos ruske emigracije u razvoju ranog jugoslovenskog stripa (ah, i u mnogo čemu drugom), o čemu smo pre nekih desetak godina već ponudili ovde skromni prilog – o K. Kuznjecovu, Lobačevu, Navojevu i S. Solovjevu.

Ukazao se razlog da iz nekih dostupnih izvora ukratko predstavimo još jednog autora – u

pitanju je Sergej (Sergije) Mironovič Golovčenko (1898 – 1937) koji je u svom nedugom životu ostavio značajan trag u devetoj umetnosti na području Kraljevine Jugoslavije (SHS), a sada ga pominjemo i u kontekstu jednog zapaženog jubileja. Dete južnosibirskih predela (r. u Irkutsku), nakratko dobrovoljac u 1. svetskom ratu, u kome je bio ranjavan i odlikovan, postao je čak i oficir-husar; kasnije se, dakle, obreo u jednoj novoj zemlji, a karijeru je uglavnom izgrađivao u Zagrebu, postavši poznat po prezimenu (patronimu) Mironović. Naime, njegov strip o dvojici nestašnih dečaka, Maks i Maksić, pojavio se baš s početka aprilskih dana te davne 1925, u zabavno-satiričnom časopisu Koprive – malo li je 100 godina! Da, to su bili samo gegovi na jednoj tabli stripa (u to vreme se, bar za početak, ni u svetu nije baš moglo računati na više) ali značajno je što je to prvi hrvatski, i prvi jugoslovenski standardni strip serijal! Zahvaljujući popularnosti dela, doživljaji ovih junaka su za života autora pretočeni u neka četiri namenska albuma (prvi već 1926), a to je i na nivou Evrope bio jedan od prvih primera da se stripovi pojave u samostalnom izdanju kao glavni sadfžaj!

Golovčenko je neskriveno kao uzor prihvatio Vilhelma Buša, ilustratora, slikara i pesnika, koji je priznat kao tvorac neke preteče stripa u savremenom smislu reči, sa kreacijom Max und Moritz (1865). Inače, umetnik o kome danas govorimo pohađao je Akademiju u Zagrebu (Kraljevska akademija za umjetnost i obrt) u slično vreme kad i veliki, nešto mlađi, Andrija Maurović. Po našim izvorima, (koliko god bilo pouzdano) Golovčenko se u jednom trenutku povukao sa Akademije (kao i Maurović) jer studentima u to vreme nije bilo dozvoljeno da zarađuju na poslovima van ustanove, a naš autor je istrajao u praćenju i slušanju svojih kreativnih ambicija, te se neumorno posvetio svom probojnom umetničkom angažmanu, sarađujući sa velikim brojem listova, dok se pod pritiskom takoreći grozničavog radnog ritma a i organskih tegoba nije utišao, a potom se jednostavno i ugasio… Pored Maksa i Maksića, autor je i stripova Štef i Štefek, Iz zoološkog vrta, Majmun Đoka, Mika Miš… U stripovima je menjao tehnike i žanrove, ali svakako je održavao živost, artističku strast i kvalitet; brojne su i njegove karikature i ilustracije u kojima se pojavljuju ličnosti iz političkog i kulturnog života Jugoslavije, kao i iz međunarodnog okruženja… Jedna od ‘vedeta’ u njegovim likovnim prikazima je i Ivan Meštrović, svojevremeno rektor narečene Akademije!
