Međunarodno udruženje književnih stvaralaca i umjetnika Nekazano povodom pedeset (50) godina od objavljivanja prve pjesme u sarajevskom „Oslobođenju“ kod urednika Duška Trifunovića (1974.) i četrdeset (40) godina od izlaska prve knjige ‘Ponavljati gradivo’ (1984.) pjesnika Vojina Trivunovića objavilo je njegovu novu knjigu pod nazivom „Hvatati zmiju tuđom rukom“.
Autor je knjigu posvetio svojoj porodici, a po njegovim riječima:
Ovo je njegova šesta knjiga koju objavljuje Nekazano. Prije nje, Nekazano je objavilo njegove knjige: ‘Bombe i upaljači’, ‘Čitač tragova’, ‘O lovu na tetrijeba’, ‘Proleteri svih zemalja raziđite se’, ‘Vršaj’, ‘Čitači tragova’.
Recenzenti ove po svemu sjajne i posebne knjige su: Slobodan Ristović, Slobodan B. Đurović, Miloš Bojinović i Ranko Preradović, koji su svojim kritikama obeležili oba pjesnikova jubileja.
„Vojin je izuzetan pjesnik. Čovjek izuzetnog životnog i pjesničkog iskustva s kojim uživam da pričam uz kafu, kada nam se ukaže prilika. Uvijek poslije takvih susreta ostanem bogatiji jer se naslušam mudrih riječi i savjeta. Lično sam zadovoljan što nas je Vojin odabrao da budemo njegov izdavač i ove jubilarne i zaista vrijedne knjige. Sa ovim se naša saradnja neće završiti. Naprotiv, idemo u nove književne avanture.“ – riječi su Labuda N. Lončara, urednika ovog izdanja.
Rekli smo da ovo izdanje ima četiri recenzenta, ali smo za ovu priliku izdvojili recenzije iz pera sjajnog pjesnika Slobodana Ristovića: „Zidati kuću ruševinama i pesmu ožiljcima, ima li veće hrabrosti i muke. Košmaram po pesmama Vojina Trivunovića, raskopavajući se. Zastanem, da smirim škrgute, da ih notiram u uboje, pa mi bljunu reči: Poezija je trn pod džigericom ružom namirisana. Svi su mučenici rod, kao što je i kamenje, bačena obuća i laste pod krovovima, pustoline na trnu i gleđ ženskih kolena. Na te misli me nukaju reči. Pesnik nije ničija slučajnost, pesnik je namera i namena čoveku. I odmah na početku, posle četiri pesme, udarim šakom o astal, ko nekad rudari karbitušom, i velim: Taman su četiri gorke pesme za pet strana sveta, da budu knjiga. A ona je svet za sebe. Pesnik Trivunović je iskovan od promrzlog gvožđa koji se kali među zubima, vatrom sa zgarišta koja se ceo vek nosi u nedrima, da se nađe kući, koju rat ili navika sruši. Srbima su čuvarkuće pod pragom i na ključu negvi, one su mu seme za vrbe. One vrbe kojima se zakiti glava, koju ždraka ljulja na grani. U torbama su samo ćage i pusule, te po koji list tapije, cedulja za depešu ‘zalivene o zadušnicama, kišom iz vedrog neba’.“
Vojin Trivunović, rođen je 10. oktobra 1956.godine u Rudićima (Halapić) kod Glamoča. Vrlo rano počeo je da objavljuje pjesme u novinama i časopisima.„Male novine“ iz Sarajeva su ga nagradile za poeziju(1970). To mu je najdraža nagrada.Prvu pjesmu za odrasle objavio je u sarajevskom„Oslobođenju“ (1974). Još kao student u Novom Sadubiran je u Krug najtalentovanijih mladih pjesnika(1977).Pored književnog bavio se i novinarskimradom. U Novom Sadu je bio stalni saradnik „Glasaomladine i član Književnog kluba Kulturnog centra„Radivoj Ćirpanov“ i Književnog kluba pri „Tribinimladih“. Uređivao je i Bilten književnog kluba pri
„Tribini mladih“ u Novom Sadu.Po dolasku u Banjaluku počeo je da objavljuje u „Glasu“,a pisao je i u „Oslobođenju“, „Nezavisnim novinama“, auređivao je i satirični dodatak „Patka“.
Bio je direktor i glavni urednik „Krajiških novina“Uređivao je novine „Imperijal mač“ i „Kolo“ kao isatirični list „Jazavac“.Bio je i potpredsjednik Upravnog odbora Novinsko –grafičkog i izdavačkog preduzeća „Glas Srpske“ uBanjaluci.Prvu knjigu objavio je 1984. godine. Do sada su mu izašle knjige: „Ponavljati gradivo“ (pjesme), „Ramza glavu“ (aforizmi), „Od entiteta do blentiteta“(satira), „Gluvo kolo“ (pjesme), „Kroz iglene uši“(pjesme), „Troprstaš“ (roman), „Na posljednjoj liniji obmane“ (pjesme), „Ogledalo i slijepac“ (pjesme),„Proleteri svih zemalja raziđite se“/ Prilozi za kritiku političke ekonomije društva u tranziciji/(pjesme – ekonomija), „Pjesme“ (na Esperanto jeziku, zajedno sa Stevkom Kozić Preradović i Rankom Preradovićem), „Ćorkan“ (pjesme), „Grad je spustiokapke“ (izabrane pjesme, zajedno sa DuškomPopovićem), „Pelene i zavoji“ (aforizmi), „Čitači tragova“ (izabrane pjesme), „Ako Bosna presuši, gdje ćemo se utopiti“ (aforizmi), „Cjedilo“ (pjesme),„Čovjek u saksiji“ (aforizmi), „Izgon“ (pjesme), „O lovu na tetrijeba“ (pjesme), „Rasklop“ (pjesme), „Opkoljeno kolo“ (pjesme). Priredio je i knjigu “Pjesme Krajine i Ukrajine”. Povodom četrdeset pet godina od objavljivanja prve ozbiljne pjesme za odrasle u sarajevskom „Oslobođenju“ i trideset pet godina od objavljivanja prve knjige izdao je odabrane radova u četiri knjige (2020): „Čitači tragova“ (pjesme), „Prilozi za kritiku političke ekonomije društva u tranziciji“ (pjesme-ekonomija), „Bombe i upaljači“ (aforizmi) i „Vršaj“ (pjesme).
U čast 180 – godišnjice pojave Prvog srpskog bukvara Vuka Karadžića, priredio je i objavio (2007) fototipsko izdanje. Prirodio je i objavio izbor iz poezije banjalučkih pjesnikinja „Banjalučke PoetOne“ (2019). Dobitnik je više nagrada, između ostalih: „Malih novina“ Sarajevo, za poeziju (1970), „Umovanje zdravog razuma“ (2006) Književne zajednice „Vaso Pelagić“ Banjaluka, „Euridikina povelja“, Međunarodnih pesničkih susreta „Orfej na Dunavu“, Kostolac, (2022), “Plaketa”, Međunarodni pesnički susreti “Orfej na Dunavu”, Kostolac, (2023), „Zlatna struna“, Međunarodni pesnički susreti „Smederevska pesnička jesen“, Smederevo (2023), “Gajkov pjesnički šešir”, Modriča (2024). Radovi su mu prevođeni na strane jezike. Uvršteni su u nekoliko antologija poezije i aforizama. Član je Udruženja književnika Republike Srpske, Udruženja književnika Srbije i Međunarodnog udruženja književnih stvaralaca i umjetnika Nekazano. Bavi se i izdavaštvom. Po obrazovanju, diplomirani ekonomista. Predsjednik je Gradske organizacije Crvenog krsta Banjaluka
Živi u Banjaluci.
