Sumorno sivo vlažno i podmuklo
nad Trebjesom jutro se nadvilo
Sa grana uvelo lišće je svuklo…
Hladno i u meni
Ružno sivilo
Struže studen vjetar sa Vojnika
Smrzava rane što ih pamte kosti
Iz sjećanja izranja
jedna slika
Tamni pramen kose usnule mladosti
Kao lahor prođe ispred moga lica
Ne znam da l’ je prava ili samo sjena…
Moja davna želja
Nježna djevojčica
Moja prva ljubav- tiha uspomena
Čudna se vatra rasplamsa sred grudi
Smirenog plama taman da ugreje
Nad Trebjesom… Gle!
Kao da zarudi
U vjestima javljaju – počinje da veje…
Goga, 2021.
