Riječ je ka’ ‘no sablja kleta,
malo služi – više smeta.
Ona namah ti izleti
pa se vrati da se sveti.
Pametan je ‘naj što šuti
kad što ne zna i ne sluti,
nikada u muku
ne vidjesmo bruku.
Njena rana duboka do kosti
a ožiljak njezin ni mater ne prosti,
al’ je valjda i od boga dato
da je šutnja baš ka’ suho zlato.
Pohvaliti zulum, teško li je zlo
ka’ šejtanu pa’nuti na tlo,
ko je hrabar nek se bije
a nek šuti ko ne smije.
