More je klimavo i prepuno blaga,
kopno je čvrsto i oskudno…
Svako će u svojoj lađi odsanjati snove…
Neko na moru, neko na kopnu…
Ovaj svijet je aždaha
koja strpljivo čeka tvoj zadnji san,
jer kada prođu snovi ostane samo bajato meso…
Nekoga će pojesti kopno a nekoga more…
Ali snovi će živjeti dugo,
možda i vječno.
Jer to je to što bijasmo mi…
Mi bijasmo božanstvo svakoj životinji,
robovi svakom strahu
i slobodni bijasmo
i vječni bijasmo u svome snu…
Ne bješe san dok umorno tijelo leži,
već san bješe dok hodasmo kopnom
i plovismo morem…
