Rašida Muhić, rođena je 16.07.1964. godine u Maglaju gdje živi i radi. Završila je Fakultet političkih nauka – Odsjek socijalni rad u Sarajevu, a na Univerzitetu ALFA u Beogradu stekla je i zvanje master menadžer.
Ima Certifikat: Škola andragoga 2005/6 u organizaciji Bosanskog kulturnog centra Sarajevo u saradnji s Institutom za međunarodnu saradnju Njemačkog saveza visokih narodnih škola i Filozofskim fakultetom u Beogradu, Odsjek za pedagogiju i andragogiju.
Kao omladinac dobitnica najvećeg općinskog priznanja, nagrade „16. april“ Maglaj.
Radila u Centru za socijalni rad u Maglaju, na radnom mjestu socijalni radnik za brakorazvode i maloljetničku delinkvenciju, obavljala i funkciju zamjenika direktora u periodu od 1985-1995. – Općini Maglaj, u Sekretarijatu za boračka pitanja na radnom mjestu- Stručni saradnik za socijalno zbrinjavanje, period rada 1995-1997., JU Dječiji vrtić Maglaj, na poziciji direktorice Ustanove u periodu od 1997-2005. i JU Dom kulture “Edhem Mulabdić” Maglaj, na poziciji direktorice Ustanove u periodu od 2005. do danas.
Član Upravnog odbora KUD “Gradski folklorni ansambl Maglaj”, koji je član Asocijacije folklora Jugoistočne Europe.
Član Skupštine i Vijeća Turističke zajednice Zeničko – dobojskog kantona.
Dobitnica Plakete za razvoj i promociju turizma “Zlatna turistička ruža BiH” u 2008. i 2010. godini, u sklopu državnog projekta “Turizam plus”. Direktorica međunarodnog festivala mladih i neafirmisanih interpretatora narodne i zabavne muzike “Studentsko ljeto” koji je osnovan 1964. godine.
Iza sebe ima izdate dvije zbirke poezije: prvo izdanje zbirke “Džam” u BiH 2000.godine, drugo izdanje u Hrvatskoj 2014. godine i zbirka „Iza šapata“ izdata u Hrvatskoj 2014. godine u izdanju UDRUGE GRAĐANA HRAST.
Dio recenzije za stihozbirku „Džam“, Anto Pranjkić:
Ako uistinu želite saznati što je cilj književnosti i zašto se brojni ljudi bave upravo ovom kreativnom djelatnošću, nećete pogriješiti ako ovaj puta u ruke uzmete zbirku pjesama Džam autorice Rašide Muhić. U toj ćete zbirci naći mnogo više od puke koristi. Na primjeru ljudskog promišljanja kroz stihove gospođa Rašida nam pomaže da najprije spoznamo same sebe, da razvijemo svoj osjećaj o smislu ljudskoga života te da vidimo što nam to donosi slobodu vlastite odluke i osobnoga življenja.
Dio recenzije za stihozbirku „Džam“, Medina Džanbegović, mr. književnohistorijskih nauka:
Rašida Muhić je od onih stvaralaca koji znaju svojom lijepom, pisanom riječju, dočarati magiju pjesništva, zaživljavati lirsku poeziju, te nas svaki put uvući u scene čarobne umjetnosti i njenoga neposrednog oživljavanja. Pjesnikinja je u stanju hvatati odbljeske, i žalosne, i radosne realnosti, u njima trazeći uvijek povod za nenametljivi humanistički engagement. Stoga je njena poezija i pravi dnevnik u stihu, gonetanje egzistencijalnih pitanja haotične svakodnevnice.
STRAST
Nestajem…
Rasplinjujem se
u ovom trenu
u zjenicama tvojim,
u dodiru tvom.
Ljubiš me drsko i nježno,
a opet plačem –
jer se bojim.
Drhtim k’o struna na gitari,
k’o drhtaj pera u letu –
jesam li to ja
u tvojoj glavi,
il’ neka druga
zalutala u meni.
Dio recenzije za stihozbirku „Iza šapata“, Ljiljana Bedeniković :
Neobično sam sretna što mi se u rukama našla druga zbirka sjajne autorice Rašide Muhić, pod naslovom „Iza šapata“. Prvu sam samo lektorirala, a ovdje sam imala to zadovoljstvo i uz lekturu, napisati recenziju. Iskreno se nadam da njome neću razočarati autoricu, odnosno, da sam svojim razmišljanjem o pročitanom, barem djelomice dotaknula misao vodilju same autorice.
Čini mi se, kao da sam čitanjem ove zbirke, naišla na tragove svih svjetskih filozofija, kultura i religija – koje u krajnosti jedinstveno tumače da je duša Ljubav, a ljubav čista Svjetlost. Naravno, ako dobijemo dar da to osjetimo, opijeni njome, a to možemo samo čista srca i duše.
Ne mogu sa sigurnošću reći zašto sam, uronivši u stihove zbirke „Iza šapata“ autorice Rašide Muhić, otplovila i oplovila poput Tragača u sve nebeske sfere; dotaknuvši, privučena čudesnim Svjetlom sve njegove kutke te spoznala ono što smo dobili rođenjem (neki su to putem izgubili) – humanost, radost, LJUBAV. Ljubav protkanu nježnošću, obožavanjem, razočaranjem vješto prikrivenim zahvalnošću na jednoj jedinoj noći.
Sretala sam se s mnoštvom autora i kroz njihovu pisanu riječ učila i upoznavala – i sebe i njih. No, moram priznati, rijetkost je sresti autora, u ovom slučaju autoricu, čija svaka ispisana riječ gromoglasno tišinom odjekuje u svoj svojoj ljepoti čiste Ljubavi i nesebičnosti – gdje nema ni tračka traženja: Rašida daje, daje cijelu sebe pronađenoj ljubavi, čovjeku, prolazniku, cvijetu, vjetru, kiši, Suncu – dušom i tijelom, bezrezervno, a s iznimnom zahvalnošću prima i one najsitnije mrvice, neobično zahvalna i na njima.
Iz njenih pjesama blista čudesna Svjetlost: nježna, nepatvorena, jednostavna, s nevjerojatnom lakoćom protkana ljubavlju i Božanstvom. U biti, ona nam kazuje da je ljubav dar od Boga i to vješto isprepliće. Nepažljivog čitatelja će odvesti u suprotnom pravcu, no pažljivim čitanjem obasjat će vas svom ljepotom duginih boja utkanih u Svjetlost svoje Duše. Čiste, iskrene, tople duše.
NEMAŠ TI POJMA
Nemaš ti pojma,
ludo moja,
koliki je ocean
u mojoj dubini,
koliko je snage
u mom srcu,
koliko ljubavi
u mojoj duši –
la ilahe ilallah
MIRIS ČEŽNJE
Ugnijezdila se Duša
u miris čežnje i drhti:
tanana… usnula… sretna…
I zove ime Tvoje
šapatom i osmijehom,
sjetna i snena.
Na uzglavlju procvalog jasmina,
miriše dah ljubavi
i smiješi se Tebi…
Voljeni…
BUDI TO ŠTO JESI
Neka te ne zaustave
neupućeni, koje boli
tvoje to što jesi.
Neka te ne uspore
zalutali, koji te
ne mogu stići,
jer si ispred vremena
u kojem jesi.
Neka te ne zbuni
duhovna pustoš
onih, koji ne vide
Istinu.
Budi to što jesi,
budi Ljubav –
i cijeli Kozmos
će ti se
pokloniti.
OSTALO ME SVUGDJE
Ostalo me pomalo,
u svim gradovima
kojima sam prošetala.
Ostalo me i u srcima,
koja sam lijepom riječju
dodirnula.
Ostalo me u očima,
kojima sam podarila
osmijeh.
Ostalo me
i u sunčanim zalascima,
koji su mi izmamili
uzdahe.
Ostalo me i u ružama,
koje su mi poklonjene.
Ostalo me i u ljubavima,
koje su mirisale na Vječnost.
Ostalo me u toplini ruku,
koje su nevino mahale.
Ostalo me
i u zagrljajima Duša,
koje su same sebe
grlile.
Ostalo me u Tebi,
da letim svoj let leptira.
