Kanadski Haiku pjesnik Michael Dudley u svom, samo sebi znanom putu u pohodu obilasku svijeta i upoznavanju pjesnika i ljudi danas je po treći put boravio u Baru i donirao sredstva za podršku kreativnom književnom razvoju učenika, izražavanju i objavljivanju u školama i gradskim zajednicama srednje ekonomsko ugostiteljske škole.
Ovo je bio Majklov treći susret sa učenicima, nastavnicima i direktorkom škole, zajedno sa Labudom N. Lončar, predsjednikom međunarodnog udruženaj književnih stvaralaca i umjetnika „Nekazano“ iz Bara.
U ranijim susretima Majkl je govorio o svom putovanju i književnom stvaralaštvu a učenici su govorili svoje, kao i Majklove stihove. Tako su Anđela Bujić, Andrea Marković i Sanela Škretović učenice i mlade pjesnikinje čiji su radovi već objavljivani u časopisu „Nekazano“ govorile svoje pjesme. Takođe su nastupale na književnim večerima i promocijama koje ovo udruženje često organizuje.
Ispred škole goste su pozdravile profesorica engleskog jezika i književnosti Sanja Gačević, profesorica maternjeg jezika i književnosti Valentina Drobnjak sa svojom direktoricom Tijanom Vukčević.
Profesorica maternjeg jezika i književnosti Valentina Drobnjak ispred svojih učenika pozdravila je goste i zahvalila se Majlu na ponovnoj posjeti i donaciji kojom će se obezbijediti štampanje almanaha učenika i profesora srednje ekonomsko ugostiteljske škole. Pitala je gosta iz daleke Kanade šta ga je inspirisalo pa se odlučio na pomoća a on je jednostavno rekao: Učenici! Koji stvaraju i žele da stvaraju.
Direktorica škole Tijana Vukčević je u svom govoru istakla;“Zahvaljujem se Majklu Dadliju, piscu-putniku, koji na svojim proputovanjima zastade kod nas, kao gost, i sada već-kao prijatelj.
Po mnogo čemu slicni – Majkl Dadli je većinu radnog angažovanja proveo kao profesor, i kao pedagog, i po nečemu ipak različiti – nas kolega iz Kanade odlučio je da ostavi ustaljeni život iza sebe. Upozna neke njemu nove, neotkrivene svjetove, a svoja iskustva pretoči u stihove. Kao Melkijades, vraća nam se nakon dugih putovanja, i priča o nekim dalekim ljudima, običajima, avanturama. Čitamo njegovu poeziju. Prevodimo je i njemu se svidja kako na našem jeziku zvuče njegove misli. Učenici čitaju svoju poeziju.
Pisac ih bodri, daje im sugestije.
I svi su na trenutak iskoračili iz svog ustaljenog života, i svijeta koji poznaju, učestvujući u nečemu kreativnom i novom.
Književnost je vanvremenska i univerzalna. Baš kao i svaka umjetnost. Posebnu zahvalnost dugujemo g-dinu Labudu Lončaru, i književnicima društva „Nekazano“ koji su nam omogućili ovo poznanstvo, koji se neumorno bore da u mladima probude želju za čitanjem, i pisanjem, koji objavljuju radove naših učenika, čineći njihove srednjoškolske dane značajnim.“
Majkl Dadli se zahvalio na dosadašnjim susretima i lijepim riječima i uz pomoć Danke Čejović ,svog ličnog prevodioc a za ovu priliku, istakao;“Tokom oba puta kada sam posjetio grad Bar, u godini koja ostaje za nama, vaša Srednaj ekonomsko ugostiteljska škola me je srdačno dočekala i uputila poziv da posjetim njihov obrazovni Dom. U obje prilike duboko sam bio impresioniran pozitivnom energijom učenika, njihovim živahnim entuzijazmom, vatrenom znatiželjom, predanošću da pozitivno doprinesu svojim mislima, idejama i pogledima, kako školskim prezentacijama tako i značajnim procesima i događajima u zajednici.
Danas vam od srca poklanjam svoju ličnu donaciju u znak zahvalnosti i u čast Labuda N. Lončara i izdavačkekuće „Nekazano“, kao i NVO „Žene Bara“ čije sjedinjene kulturne i humanitarne napore, obaveze i zalaganja odobravam i podržavam. Učenici, nastavnici i direktorice, molim vas da zajedno primite ovaj dar kao potvrdnu investiciju koja će se posebno upotrijebiti za korisne inspiracije, ohrabrenja, razvoj i mogućnosti. Kako bi se podržali kreativni izražaji učenika, kako bi se čuo njihov glas, čitali i poštovali u svojoj školi, gradu i u zemlji. Sve Najbolje!“
Labud N. Lončar u ime udruženja „Nekazano“ pozdravio je učenike i kazao da se raduje da je jedno ovakvo prijateljstvo dalo ovakav rezultat. Zahvalio se nastavnicima i direktorici na saradnji a učenike pozvao da se aktivnije uključe u stvaralački rad i tim doprinesu opštem dobru.Zahavlio se i učenicama koje su nastupale na književnim promocijama i večerima udruženja. Posebno ga raduje što će „Nekazano“ u svom specijalnom izdanju u vidu almanaha objaviti literarne i likovne radove učenika i nastavnika njihove škole.
Direktorica škole je uručila zahvalnice obojici svojih gostiju i pozvala ih da naprave par fotografija sa učenicima škole što su svi prisutni sa oduševljenjem prihvatili.
Nakon toga učenici i nastavnici su se uputili na svoje aktivnosti jer je pred nima zadnji školski dan u ovoj godini a Majkl Dadli se uputio u neke druge zemlje i predjele.
