Sljedećeg jutra, Džon se obreo na porodičnoj farmi. Roditelje je posjećivao na nekoliko mjeseci. Prije polaska istuširao se hladnom vodom i uklonio podočnjake. Majka nije voljela da pije. Dok je prilazio porodičnoj kući kroz glavu su mu prolazile slike Majka i Trevora, te sinoćne priče. Nakon što je pomenuo djevojku, nije mogao prestati. Pričao im je ono što žele. Negdje na pola govora i sam se uživio u ulogu. Prijale su mu riječi podrške koje je čuo od njih. Ipak, na trenutak ga prođe jeza. Razgovor sa prijateljima samo se po formi razlikovao od razgovora koje je vodio sa mušterijama. Sadržina je bila ista.
,,Sine, sine!’’, začu majčin glas u daljini
,,Majko.’’
Trčeći livadom, majka mu pohrli u susret. Gazila je sedmu deceniju. Koristeći štap kao pomoć, pokušavala je trčati prema njemu. Velika staračka grba izašla joj je na leđima. Raščupana sjeda kosa viorila se vjetrovitim nebom. Džon pođe prema njoj i zagrli je.
,,Kako si sine? Malo mi bazdiš na alkohol? Piješ li?
,,Ne, majko.’’, reče on, ,,Nikad.’’
,,Dobro sine, dobro’’, odgovori ona, ,,Kako je u gradu?’’
,,Odlično.’’
,,Reci majci, imaš li djevojku.’’
Džon se zagrcnu. Ustuknuo je na trenutak i pogleda majku.
,,Imam.’’
Osmjeh joj zaigra na licu.
,,Lijepo, sine.’’
Oslobađajući se majčinog zagrljaja, Džon pogledom potraži oca.
,,Gdje je tata?’’
,,U dvorištu sine. Sprema neke stvari za roštilj. Javila sam mu da dolaziš.’’
,,Idem ga potražiti.’’
Džon prođe ispod male porodične kuće, kaldrmom koju je otac izradio dok je još bio mlad, dođe do kapije koja je vodila do zadnjeg dijela dvorišta. Miris slame i kukuruza ulazio mu je u nozdrve. Opazio je oca i podigao ruku. Umjesto pozdrava, otac mu baci sjekiru pred noge.
,,Šta je ovo?’’, reče Džon i izmače stopala pred oštricom
,,Idi i zakolji je.’’, odvrati mu otac strogo
Okrenuvši pogled, vidje kokošku, bijelim kanapom zavezanu za drvo.
,,Ali, tata, znaš da nisam nikada klao.’’
Otac podignu glavu. Visoko svijetlo čelo iznad kojeg se protezao slamnati šešir odbljesnu na suncu. U ruci je držao čekić, a krv mu se skorjela na radnoj uniformi.
,,Ja sam već zaklao dvoje.’’, odgovori mu, ,,Vidiš onu krv na panju. Uhvati kokoš, stavi je na panj i presijeci vrat.’’
Džonovo lice, juče crveno od alkohola i pričanja priče koju su prijatelji željeli čuti, sada je u potpunosti preblijedilo. Osjećao je na leđima očev strogi pogled i to ga je tjeralo naprijed. Stezao je sjekiru i podigao je u vis. Činilo mu se kao da će mišići popustiti, te da će ga oštrica pogoditi u glavu. Znoj mu se cijedio niz leđa. Izgledalo je kao da mu se lice topi. Drška je krenula dole. Odjednom mu se zacrnilo pred očima.
*
Vrata za Džonom škripala su dugo nakon što ih je zatvorio. Ušao je u sobu i sjeo na parket. Košulja mu je bila uprljana vlastitom povraćkom; tragovi krvi slivali su mu se do cipela. Razgoračenih očiju posmatrao je predmete po sobi. Svaka odsjajna površina prikazivala mu je drugačiji izraz vlastitog lica. Plafon se počeo okretati u njegovim očima, odavno praznim. Iskezio je zube u prazno i počupao nekoliko vlasi kose. Sa stola je zgrabio anonimna pisma o kvalitetu kozmetike koju je prodavao. Redom ih je pocijepao.
Prevrnuvši sto, kleknuo je i počeo pljuvati oko sebe. Zidovi su mu bili puni slika muškaraca. Većina ih je bila naga. Skinuo je košulju i noktima počeo grebati kožu. Ispod kreveta je izvukao bocu štoka i potegao. Iskapivši skoro polovinu, ludački se nasmijao. Naizmjenično se cerio i plakao. Pred očima mu se pojaviše likovi Majka i Trevora, njegovih roditelja i sjekire u rukama.
Čak je zamislio i lik djevojke o kojoj je svima pričao. Stao je pred terasnih vrata. Pod slabim svjetlom nije mogao vidjeti lice. Iako se dobro zagledao, vidio je samo blijede obrise kako se slažu u skladu sa situacijom. Ponovo je zaurlao. Zgrabio je bocu i zavitlao je u prozorsko okno. Komadići mu se zabiše u kožu.
Vjetar je prodro u sobu i hladio mu kožu.
Soba uskoro postade prazna. Napolju se čuo tup udarac, a onda tišina.
Nedugo zatim se upališe svjetla i ljudi počeše vrištati.
*** KRAJ ***
