Vrata pošte dnevno su propuštala stotine mušterija. Nadzorne kamere nisu mogle uhvatiti svako lice koje bi se obrelo unutra. Deniel je na to računao kada je sa grupom penzionera koji su ulazili u poštu, krišom prošao do odjeljka za slanje pošte.
Obučen u široku jaknu sa kapuljačom i tamne somotne pantalone, došao je do pulta. Mladoliko lice i krupne zelene oči pomagale su mu da razoruža skeptične sagovornike. Podigao je glavu tek toliko da pokaže blještave zube i par krupnih zelenih očiju.
Žena za pultom nezainteresovano ga je pogledala kroz zaštitno staklo i uzela kovertu.
,,Niste napisali adresu pošiljaoca.’’
,,Znam.’’, odgovori on, ,,Anonimno je.’’
Ženin nezainteresovani pogled odjednom posta smrknut, a tijelo ukrućeno. Stavila je kovertu na vagu i provukla kroz skener.
Fotografije i papir. Ni traga prahu ili hemikalijama.
Klimnula je glavom i uzela novac sa pulta.
Spremajući kovertu u vreću za poštara, krajičkom oka vidje da je mladić nestao.
*
Duvanski dim ispunjavao je prostorije odjeljenja za narkotike. Mladi pripravnik u službi razvrstavača pošte raznosio je pakete i koverte svakog ponedeljka. Bijela koverta iz njegove ruke pala je na sto mlađeg inspektora Džimija Bleka. Vrteći se u stolici, razmišljao je o plavuši koja mu je sinoć popušila kao zamjenu za neprivođenje zbog prostituisanja. Koverta mu je pala tik u ruke, te sa stola uze nož.
Pred njim se nađoše crno bijeli polaroidi visokog muškarca snažne građe kako nekome predaje pakete. Na drugoj fotografiji je pušio nešto što je moglo biti džoint.
Zaredao je još nekoliko fotografija dok mu je znoj kapao sa čela, da bi na kraju pronašao komad papira sa porukom. Prepoznao je ime i ne uspjevši se javiti nikome u stanici, izjurio napolje.
*
Deniel je ležao u krevetu sa slušalicama na ušima. Glasna muzika sa pjesmama protkanim motivima osvete usmjeravala mu je misli na izraz lica Samjona Tajveza kada ga policija uhapsi. Prije godinu dana, Deniel je sa djevojkom bio u noćnom klubu; između rundi pića, plesa i cigareta slučajno je laktom gurnuo flašu šampanjca koja se prolila ravno u Sajmonovo krilo.
Flaša još nije ni dotakla pod, a Denijel je pozvao konobara da namiri dug, te ponudio da Sajmonovo odjelo odnese na hemijsko čišćenje. Ljuti muškarac, za kojeg je Denijel kasnije saznao da prodaje drogu u kraju nije htio ni da čuje. Sa dvojicom prijatelja skočio je na Denijela i počeo ga tući.
Krv na sve strane, slomljena arkada i poniženje da puzeći mora izaći iz kluba pod prijetnjom da će mu silovati djevojku bili su epilog te noći.
Noći koju nikada nije zaboravio.
Košmari su ga mučili mjesecima nakon toga. Kada se nije preznojavao u snu, sanjao je da se sveti za učinjeno zlo. Počeo je maštati o tome. Kako je njegova huja rasla, tako je i mašta prelazila granicu djelanja.
Počeo je pratiti Sajmona i skupljati informacije o njemu. Saznao je gdje najčešće diluje, kako prodaje robu i ko su mu saradnici. Napravio je fotografije i napisao njegovo ime kao dodatak koji je u koverti poslao policiji. Znao je da se neće smjeti hvaliti da je cinkao Sajmona, ali se nadao da će makar na trenutak uživati u tome da mu vidi lice dok ga zavezanog vode u zatvor.
Farovi automobila presjekoše mrak u sobi, te Deniel podignu glavu. Ispred kuće se parkirao crni Kadilak. Njegova sestra Dian izađe iz njega. Posmatrao je njenu odjeću, široke hlače i smeđu duksericu sa kapuljačom. Na leđima je imala ruksak. Deniel je znao da u ovo doba ne ide iz škole. Prije nego što je ušla u kuću, vozač joj je predao svežanj novčanica.
Deniel se neugodno iskezi.
*** NASTAVAK PRIČE SLJEDEĆE SUBOTE U 20.45h ***
