Nikada nisam vozio brže automobile po nepristupačnim terenima tako da ne mogu reći je li DiRT 4 autentična simulacija relija. No, s obzirom da me držao na samom rubu stoliceu apsolutno svakoj utrci, mogu reći da je vjerno prenio barem djelić osjećaja pri toj zastrašujućoj vožnji. Znate onu smiješnu naviku kad se ljudi vole naginjati i nakretati kontroler dok voze neki virtualni automobil u igri? Nisam mislio da ću i sam to raditi jer imam neki racing staž i obično nisam sklon tome. Ipak, u Dirtu 4 „ljuljao“ sam se kad god sam krivo ušao u zavoj.
Moja je greška bila što sam u startu zanemario novi Academy mod smatrajući da o reliju znam dovoljno da ne završim u prvoj šikari. Međutim, s obzirom da nisam igrao DiRT Rally, u četvorci sam ispao pravi tudum dok mi ta reli akademija nije pojasnila kako funkcioniraju mehanike poput redistribucije težine automobila, tempiranog puštanja ručne na startu, itd. Očekivao sam standardni tutorial – s ovom tipkom daješ gas, s ovom kočiš – no Academy je daleko više od toga te vam na lako shvatljiv način pojašnjava ne samo trikove vožnje ili pravila relija, nego i specifičnosti različitih vrsta vozila i sl.
Kad sam se napokon odvažio na pokretanje vlastite karijere, primijetio sam da je DiRT 4 malčice naklonjeniji hardcore igračima jer po defaultu više nema nekih „casual pomagala“ poput flashbackova koji su bili prisutni u prva tri dijela. Umjesto njih ima klasičan restart, ali to onda znači da ponovno morate krenuti od samoga početka, a ne samo od prije kobne dionice. Međutim, predivna je stvar što je težina igre iznimno fleksibilna. Primjerice, te restarte možete isključiti za dodatni izazov, ali si zadržati neka druga pomagala. Na taj način možete balansirati između pristupačnosti i veće nagrade jer većina postavki težine utječe na postotak zarade.
Fleksibilnost u postavljanju težine znači da možete voziti simulacijski model s dvije lijeve ruke, a opet postići nekakav rezultat.
Sloboda u izboru težine posebno dolazi do izražaja kad vidite da možete kombinirati različite modove vožnje s različitim postavkama izazova. Primjerice – želite simulacijski vozni model, ali ne želite da vas igra ograniči na kameru iz unutrašnjosti, ili ne želite da vam s tom simulacijom u paketu dođu i nabrijani protivnici. To je nešto lagodniji pristup nego u dosadašnjim igrama ovoga serijala, ali je dobrodošao jer će ljubitelji simulacije imati svoj poligon za ludiranje, a manje iskusni vozači imat će prostora za dodatne izazove kako budu napredovali.
Na sreću onih koji vole dugotrajne izazove, DiRT 4 je prava oaza za to. Sadržaja ima sasvim dovoljno, što kroz karijeru u singleplayeru te dnevne aktivnosti i community izazove u multiplayeru. Na karijeru se lako utroši preko dvadesetak sati, a ako ste kolekcionar pa želite napuniti garažu i maksimalno unaprijediti svoj tim – računajte i duplo od toga. No, zabava ne završava nakon toga jer ćete u DiRT-u 4 svakoga dana naići na nove staze.
U karijeru se lako može utući preko dvadesetak sati, a to je tek polovica zabave.
Naime, igra ima novi sustav generiranja staza po zadanim uzorcima i postavkama. Takozvani Your Stage sustav može vam stvoriti jedinstvenu stazu po vašim parametrima dužine i kompleksnosti, a svakoj stazi možete dodati termin održavanja utrke te vremenske uvjete. Staze se generiraju „na sigurno“, odnosno algoritmom koji se brine da staze ne izgledaju kao da su ispale iz Trackmanije. To je ključno jer se generirane staze koriste i u multiplayer modovima, tako da vas ondje neće dočekati nešto za što vas ostatak igre ne bi mogao pripremiti.
Osim toga, Your Stage ima i ograničenje da generira staze samo za rally natjecanja – izvan glavnih utrka karijere, dok su Landrash i Rallycross izostavljeni, odnosno fokusirani na stvarne staze. To i nije neki bed jer rally čini više od polovice igre, ali mi je malo krivo što se broj različitih vrsta natjecanja smanjio u odnosu na prijašnje igre. Primjerice, izbačena su Head 2 Head i Trailblazer natjecanja, a umjesto njih nije ponuđeno ništa novo osim Historic Rally moda koji je ionako rally na istim stazama, samo sa starijim automobilima. Izbačena je i Gymkhana iz trojke, no umjesto nje su barem zadržana Joyride natjecanja iz Showdowna.
Iz igre su izbačena su Head 2 Head i Trailblazer natjecanja, a umjesto njih nije ponuđeno ništa novo.
Spomenuo sam na početku teksta da je vožnja u Dirtu 4 zastrašujuća, što je živa istina – osobito kad vam se vremenski uvjeti poklope s terenom. Primjerice, kad vam padne gusta magla to je gadno, ali kad padne u Walesu to je blizu katastrofi – barem je meni bilo. Ali, svaki ljubitelj relija u toj katastrofi obično pronalazi i čar tog sporta. Neki luđački dio u tebi bude sretan kad se spusti pljusak pa moraš voziti na dodatnom oprezu.
DiRT 4 takve stvari dočarava fantastično, a i sam svijet je dovoljno dinamičan da praktički ne smijete treptati dok vozite. Viđat ćete tako druge vozače koji su imali nesreću na stazi, na nekim mjestima ćete potjerati jato ptica i sl. Volio bih vidjeti više takvih stvari, no za sada je i ovo sasvim pristojno, s obzirom da je fokus s razlogom postavljen na vozni model i simulaciju oštećenja. A to dvoje čini poprilično dobar par, jer DiRT 4 nije bezazlena vožnja ni na najnižoj postavki težine te vam neće oprostiti ako vozilom oderete neki objekt. Po tom aspektu, četvorka je nešto ozbiljnija nego trojka.
Napredak je nešto skromniji na polju prezentacije jer tu nije bilo značajnijih pomaka naspram prošlogodišnjeg DiRT Rallyja. Daleko od toga da igra izgleda zastarjelo – zapravo je vrlo pristojna u prikazu terena (ne računajući vegetaciju) i vozila, ali nije to grafički vrh današnjice, čak ni u žanru racing igara pokraj jedne Forze Horizon 3.
DiRT 4 izgleda pristojno, samo što više nije grafički idol u svom žanru kao što su to prijašnji nastavci nekada bili.
Ako ništa, Codemasters je barem potvrdio kako definitivno odbacuje urbani dizajn sučelja iz prijašnjih igara, a zajedno s njime i forsiranje nekakvog „kulerskog“ imidža iz perspektive prosječnog pubertetlije. Glazbeni izbor Codemastersa tako je s hip-hopa i elektroničke glazbe prešao na rock i pop te ovoga puta donio poznatije izvođače kao što su Bastille, Lorde, Chemical Brothers i drugi.
E sad, isplati li se više kupiti DiRT 4 ili DiRT Rally koji je malo jeftiniji i kojega vjerojatno već posjedujete ako ste ljubitelj ovakvog tipa utrkivanja? Ovisi što tražite; toliko je jednostavno. Ako vam je do raznolikih natjecanja i malčice arkadnijeg pristupa s dorađenijom strukturom karijere, onda je DiRT 4 dobar izbor za vas. Ako vam je samo do čiste simulacije, voznog modela i vozačkog doživljaja, DiRT Rally je možda bolji izbor. Tamo ćete recimo pronaći kultni Pikes Peak i, po mogućnosti, odvoziti ga čak i u VR modu.
DiRT 4 nema Pikes Peak niti podršku za VR, ali ima pristupačnu zabavu koja više ne pravi cirkus od dostupnih sportova. Valja i to cijeniti i ne blatiti ovu igru ako ste fanatik simulacija pa ste ljuti što niste dobili unaprjeđeni Rally nego nešto drugačije. Dobra je stvar kad jedna igra može ponuditi izazove različitim tipovima igrača, bez da pritom škrtari na količini sadržaja.
Izvor: hcl.hr
