Večeras samo slušam kosmos,
Večeras zvijezde drugačije nebesima plešu.
Ljubomorni Mjesec osvjetljava stazu
Nama, putnicima beskrajnih dolina.
Osluškujem riječi nijemih plesačica
Htjela bih samo jednom zaroniti
Medj’ usijane sestrice nebeskih ratnika.
Večeras osluškujem nokturno svemira
O, kako je prostran, limes ne poznaje
Čujem, galaksije se neprekidno svadjaju
Svjetlost k’o mač siječe njihove oštre jezike.
Čujem, kiša pod ruku vodi oluju
Munja se trga, ne da slijepcu da je vodi
Zna, vidjece zvijezde titansku borbu
One imaju oči na čilim krakovima.
Večeras samo osluškujem kosmos…
Dajana Aleksić
