CRNI SINE ŠTO NISI ĆERKA
Kako misliš da nazovem
tu individuu pored tebe?
Ne očekuješ valjda,
da je zovem ćerkom?
Ima tek koju godinu manje
od tvoje majke!
I gde je samo nađe
da mi je znati?
Od svih slobodnih klinki,
ti našao matoru polovnjaču!
Pa ti nisi čitav!
Tebi je to normalno?
Njen tata je verovatno
već odavno na onom svetu!
Srećnik!
Jaaoj kako mu zavidim!
Umro čovek u miru,
a ne kao ja!
Ima da umirem do kraja života!
Bruko!
Sramoto!
I kako sad ja sa njenim
pokojnim ocem da budem prijatelj?
Da odem na groblje
da se izjadam
i popijem koju
za pokoj njegove spokojne duše?
Možda mi se anđeoski smeje
sa nekog oblaka
likujući nad mojom agonijom!
Kuku šta me snađe?
I šta reče?
Kako da je zovem?
Da joj možda persiram?
Mislim ne iz poštovanja
što je tvoja,
nego zbog njenih godina!
Eh sine, što nisi ćerka,
na koju je oko bacio neki lovarni,
fosilni ostatak?
Tada bi mi se tvoja neuračunljivost,
sine,
činila daleko uračunljivijom!
