Slapovi nebeski,
od kapljica sjedinjeni.
Nekom bezlični – meni šareni,
nekom sumorni – meni vedri.
Tiho, kroz noć,
tišinu svoju stapate s mojom.
Zaustavite oblake sive nad licem mojim,
nogama bosim da prošetam
dok svetiljke noćne se gase.
Odnesite suze do vaših nepresušnih izvora,
pretočite ih u pustinjske oaze.
Slapovi nebeski, sperite tugu,
dajte svima šansu drugu.
