TAVANI
Zoranu Raoniću
Ne moraš čekati toliko
Da bi napravio brvnaru u Tavanima.
Napravi je već ovog ljeta
Pa da se okupimo
(mi što smo još ostali)
I da gledamo nebo.
I ja ću ti pomoći.
Donijeću jedno brvno.
Visokim smrčama ogradićemo se
Na mjesečini dok zvijezde trepere.
Ćutaćemo ne remeteći zrikavce u pjesmi,
Gledaćemo svice u letu,
I osluškivati…
Tamo na kraju Tavana
Onaj nejaki izvor
Kreketaće žaba
Zbog koje nismo smjeli
Otvoriti usta,
Da nam ne prebroje zube
(kažu umrijeće nam majka.)
I nabavićemo ponovo
Starog Alata
Jahati ga bez sedla,
Zagrliti ga oko vrata,
Dok vjetar mrsi kosu i grivu.
