Posvećeno Vesni Raonić Simunović
Hajde da napravimo kolibu
U Miličinim ogradama.
Tamo gdje je bilo guvno
I jedan veliki drijenjak
U čijem smo hladu
Nalazili utočište
Od zajapurenog sunca.
Okupimo se ovog proljeća
(oni što nisu sa nama
uvijek su u nama)
Donesite po jednu
Lučevu gredu
A oblutak iz Tare
Uzidaćemo u ognjište.
Iskrčićemo
Odavno zarasle staze,
Gledaćemo
Kako noć pretače sjenke
Tkući čarobne zastore,
Osluškivaćemo
Razgovor začuđenih sova,
Čuvaće nas
Stogodišnji starci
Nalakćeni hrastovi.
Kao vitezovi
Okružićemo vatru,
Umjesto mačeva
Imaćemo drenovo pruće,
I gledati bez riječi
Kako crveni jezici ližu oblutke,
A varnice skiče od sreće.
Ogrnućemo se sjećanjima
I ponovo će na guvnu
Ržući Alat i Dorat
Ujednačenim koracima
Juriti u krug,
A pleva će ječati
Ispod zadnjih nogu.
