Pjesma se rađa u šarenici oka.
Obitava u treptaju
uz dah, uz huk.
U oklopu vazdušnih čestica Duha
ispisuje dah-stihove
udno sluha.
Cvijeta u čitaocu kao majski san
i raste u seobi,
iz dana u dan.
Pjesma mre danas, već sutra vaskrsava
lebdeći ka sazvježđu
rajskih njedara.