Pevač prepoznatljiv po baladama koje bude najdublje emocije, veliku zahvalnost duguje svojoj porodici koja mu je oslonac u životu zbog toga što nije poklekao pod teretom velike popularnosti i da mu je vreme provedeno sa najmilijima izuzetno dragoceno.
Marko Spirić: Kada bi morao da izabereš jednu pesmu sa albuma da se prestaviš nekome ko nikada nije čuo Bojana Marovića, koja bi to pesma bila i zašto?
Bojan Marović: Teško da mogu na taj način da usmjerim bilo koga, svaka oslikava nešto, svaka priča ima svoju priču, tada je sve ispreplitano, nije istina ako bih odvajao bilo šta. Prosto priznajem to sam ja.
Marko Spirić: Posle tri godine pauze objavio si pesmu “Pusti me”. Koji je razlog što si se to neko vreme povukao iz medija i da li je pesma koji su snimio biografska?
Bojan Marović: Potrebna je koncentracija, energija, svježina za novi zalet, posmatraj to ko u sportu, kad završis jednu trku, moraš se skoncentrisati za drugu, ja na žalost uvijek vidim trku sa sobom, kad kažem na žalost mislim da je trka u kojoj vječiti se u klinč hvatam sa ljestvicom koju sam podižem, ne vidim trku sa drugima, u takvim trkama je sve utopia, i grijeh bi bio trošiti sebe…
Marko Spirić: Gotovo svaka numera koju si snimio postala je hit. Koji je tvoj recept za uspeh?
Bojan Marović: Moja upornost u svoj toj gužvi, vjerovatno to, a i ono što je najvažnije, naučiti da slušas ono što osjećaš. Ako je srce prazno, glava i nije važna to volim da kažem…
Marko Spirić: Da li smatraš da te je ovaj posao promenio?
Bojan Marović: Živim za muziku, još u srednjoj školi u klasi profesora Mladena Popovića shvatio sam da sam izabrao put koji je jako težak ali lijep. Želio sam taj put svim srcem, može da se mijenja sve oko tebe, ako je to nešto što će tvoja jedra napuniti dobrim vjetrom, pristani na taj kurs, ako neće … sklanjaj se, jer ćes se nasući na hrid, svi će otići sa tvoje lađe a ti ćes ostati onaj kapetan koji tone sa lađom svojom, lako se mijenja posada… vjeruj mi na riječ. Ali ima uvijek ljudi koji vole da sašlušaju, koji vole da budu tu, dok stvaraš sebe… jedan od njih je pomenuti profesor koji je imao volje i snage, i koji me negđe vaspitao, da je muzika jednostavna, budi ono što jesi, pjevaj i sviraj kako osjećaš, nek se drugi mijenjaju i trče za trendom, on dođe i prođe, lijepe stvari uvijek nađu svoj put.
Marko Spirić: Osim publike, ko ti je najveće utočište? Pomenuo si majku i brata kao veliku podršku i da si jako vezan za njih. Koliko su ti oni u životu pokretači?
Bojan Marović: Sanja je moj heroj, znala je da bude i majka i prijatelj i rame za plakanje kad god to zatreba, ne samo meni već svima oko mene, neko ko ima srce, ko planina. Da nije bila takva, stroga i jaka, danas ja nebi bio tu, a moj Boris, moj ponos ne bi bio takav čovjek, uporan i svoj, na svom putu.
Marko Spirić: Rano si ostao bez oca i to te je nateralo da veoma brzo sazriš i svoj životni put usmeris u pravom smeru da bi najpre ispunio obećanje svojim najmilijima. Koliko su to bili teški trenuci za tebe?
Bojan Marović: Svaki trenutak je težak, kad ti fali u kući neko, vrijeme ne može to da izbriše, ali radujem se onom što jesam sada, ne gledam nazad, ne gledam sjutra jer sada je baš važno da budemo jaki i nasmijani, da bi eto sjutra mirnije živjeli.
Marko Spirić: Šta se dešava na ljubavnom planu? Čime te može osvojiti devojka?
Bojan Marović: Sve je moguće, ne branim se, a i zašto bi to radio.
Marko Spirić: Po kojim pevačima pamtiš svoju mladost?
Bojan Marović: Razne pjevače i grupe, vaspitavan sam da volim i poštujem sve, kao i da razumijem. Žanrovi su glupost, postoji lijepa i manje lijepa muzika… to je to…
Marko Spirić: Koji su planovi za 2017. godinu?
Bojan Marović: Ima dosta ideja, ali polako vidjet ćemo, čudna su vremena, volim da radim polako.
Marko Spirić: Šta bi poželeo čitaocima portala „Pokazivač“ u Novoj godini?
Bojan Marović: Srećnu ii berićetnu Novu, da se ne nerviraju mnogo.
Novinar Marko Spirić