Ostavih ga
u napuštenoj pjesmi.
Pustih suzu
da mrzne u kamenu.
Nek te čuva Bog samoće –
napisah mu , ćutke.
Srce je zaspalo ,
u uzdahu zime.
San je od bola jači .
Umjesto mene
plaču moje ruke ,
i moje smrznute rime.
Osta ,
krst ljubavi
u inju da blista .
O njemu legenda …
o meni istina .
Zvijezde dopisaše
IME NJEGOVO .
I …
BILA JEDNOM
JEDNA LJUBAV ČISTA.
Ne kunite me .
Blažene su njegove patnje .
I mrtvim usnama me ljubi .
