Pitao me naivni slikar …
Otkud meni razuzdan smijeh
k’o san se prosuo na usne moje
To je poljubac
star pola vijeka ,
spustila mi na usne ptica soko
da bludi kao stari grijeh
zavede tebe …naivni umjetniče
kistom da ljubiš moje plavo oko .
Probudiš izvor u osmijehu mome,
da se u njemu ogledaju zvijezde .
Dragi zbog njega haljinu mi skine,
da nikada ne budem ljubavi žedna.
Da mi pjesnik što u snu plače,
posveti pjesmu
Sonet ženi
Stihovima sto lome planine …
Bila jednom jedna žena
sa osmijehom vajala svjetlost…
Rasplakala rosu…žeđi obnažena .
Beračica sunca …kadila grijeh
Sa bokovima od mjesečine …
