Klaunovi su otišli,
ulozi ostali netaknuti,
omjeri suza i smijeha
budalasto podjeljeni –
napamet, neizbrojani.
Cirkusi su preseljeni,
južni vjetrovi s lanca pušteni,
a kočije prazne prošlosti globalnih agonija
u sumornoj kolotečini ništavila će i ostati.
Sretno dijete. Spelovanje radosti.
Ljepote ne teže imenovanju
same po sebi.
Sve krivo probrane riječi
jednom će se pravedno naplatiti.
Sve pogrešno prozvane krivice
u smjeru nestalih klaunova
zauvijek će prohujati.
U kaljuži po kojoj su srčano gazili
tražiti će bar minijaturni obris
svoje ljudskosti.
Sretno im bilo…
U ništavilu će pokore moliti.
