(U ime ljubavne prolaznosti)
Svirala je obična ljubavna pjesma.
Mada, ako je ljubav…
Tu nema mjesta za „obična“.
Mada, kad nakon rastanka
Ostane samo ‘ako’,
Onda ljubav preživi u pjesmama…
Ali živjeti na aparatima
I nije bio baš ničiji san,
Pa tako ni njihovim snovima.
Toliko će ju očelićit tišina
Da će vrištati od bijesa i tuge
Što je ikada zašutio.
Svirat će obična ljubavna pjesma…
A poslije nje sve su suviše obične.