Da ne moram opravdavati kroz njih
sve tuđe crnjake,
jer ih možda oni ni crnjakom neće zvati…
Suviše žargonski?
Suviše neopravdano?
Priprosto kritično ili brutalno izravno?
Neću ovaj put reći da je nebitno.
Nego izaberi Riječ, sam za sebe,
da se ne prozivamo
po krivim navodnicima
i hodnicima
nepriznatih vokabulara.
Nisam ih se nikad bojala,
ali sam naivno svoje
na vijećanje davala.
Pa me proglasiše svim onim
što nisam u svojim riječima.
Izvinite, zar sam previše birala?
Iskrenost umjesto lažnih pritvara
i usijanosti njima neshvatljivih pojmova.
Ja sam sebe shvatila, hvala.
Izaberi Riječ, jednom sam,
da te ne opeku novonastala kajanja
kad shvatiš
da u nijednom od tuđih crnjaka
ja nikad nisam živjela.
U meni su vječna šarenila.
I ako čekam…uvijek čekam samo proljeća.
Nisam brutalna
kad izgovaram,
nisam sudac
niti sam suđena.
To je samo odraz tebe,
jer se strah suočava.
Svak za sebe
nek ga u oči pogleda…
I kad se rodi novi, opet tako iznova.
Ne za mene…
Ja sam svoje uvijek uspješno
sama za sebe eliminirala.
Izaberi Riječ, pred sumrak srastanja,
pred novu zoru nečijeg spasenja,
da ne bi rekli
da sam ih ja umjesto drugih birala.
Moje je pravo da budem sve rječitija,
nema tog suda
koji može presuditi pjesmama.
Tu cu teći, beskrajna,
jer poznajem ime svog izvora.
A vi birajte svoje riječi za vas.
Ja vam u tome ne trebam.
