Kako početi daleko od početka
Ili nastaviti nesvjestan ikakvog stajanja?
Ne znam.
Toliko je neumorno beskonačna
Nervozna kolona svih naših „ne znam“-
Što zanijekanih, što polupriznatih…
Toliko je gadljivo prenapuhana
Ta slabašna i jadna
Količina našeg znanja.
Jeli nam ikada uopće obečana
Apsolutnost ovog
Sad već tugujućeg raja?
Mi bi u svemir,
A ne znamo ni što je pod nama…
Mi bismo do mjeseca i nazad,
A nismo sposobni ući do dubine kraja
Unutar svog ‘ja’
Bez da se ne okrznemo
O lažna opravdanja…
Kako završiti kad ne želiš kraj
Ili odlučiti o samom završetku
Nečeg što ne znaš gdje je počelo?
Imaginarne jave.
Usijane glave.
Realnost k’o od šale
Gubi svako poimanje.
Ima nas? Nema nas?
Početak – kraj.
Istina? Jedna jedina.
