Kasno je.
Prazna sam.
Sat je otkucao.
Leptir se lijepio za zid
a zid je plakao.
Tepih se otkotrljao.
Igračka je pjevala.
Zvuk je drhtao.
Snovi, zgužvani, ukrašavaju pod.
Ogrlice. Pokidane ogrlice.
Luk nad nama je pukao od
griže savjesti. Krivice.
Papiri na vratima
pojeli su crteže.
Jecaj zida
sobom odliježe.
Čujem još: “Sve će biti u redu“
i prevrćem se po krevetu.
