spot_img

Anđela Turukalo: Slutnja

Sijeku bose tabane oštre riječi.

 

Nije te dovoljno bilo

Da bi boljelo

Ali je mirisalo

Kao da bi živjelo

 

U drhtajima, grčevima i smijehu

Koji bitišu između zagrljaja.

Žarilo je- kao da bi gorjelo

Plavim plamenom do agonije spoznaja

 

Od našeg početka do nekog tuđeg kraja

Jer ne bismo ostali isti.

 

Petar Pan krvoločnih očiju:

Sa zubima koji zahtijevaju zalogaj,

Sa obrazima koji dozivaju šamar

  • On ne zna šta je sreća a šta očaj.

 

Ne zna ni cijeniti taj promjenjiv dar

Ni mogućnosti koje treba uhvatiti: leptire u mrežu.

Plaši se svake ruke, ne shvatajući:

Ove umiju da miluju, ne znaju da stežu

 

Ni da zaključavaju

Ni da odustaju.

 

Možda će opet biti

Pa ni tada neće boljeti

Ali će mirisati

Dok bude učilo živjeti.

 

…Nauči me dvokorak

I objasni kako spava mrak

 

Da izliječim tabane na toplim istinama…

Anđela Turukalo
Anđela Turukalo
Rođena 21. novembra 1990. godine u Podgorici. Pisanjem se bavi od djetinjstva. Poezija joj je objavljena u medjunarodnom zborniku "Mili Dueli" 2015. godine, nakon pobjede na istoimenom takmicenju. Njena prva samostalna zbirka, “Marioneta”, objavljena je 2011. godine.