Zar ne vjeruješ da je Alisa spašena?
“Izgubljena je, van granice poimanja.”
Uznemirava li što se neće vratiti?
…Konci su pukli od naprezanja.
Ošamari je, osjetiću.
Dotakni je. Zadrhtaću.
Od krpa je skrpljena
i duše su prepletene:
njen plač i moj je jek.
Zjenica je hladna,
staklena i tvrda.
Ipak, podržaće
kad klizneš niz led
jer to prihvatanje nije sitno.
Osjećaj je velik kao kosmos.
„Poljubi”, šapne glas.
“Poljubi i ljubi još.
Kad zagrize, povuci oroz.”
Pucanj rađa pakao
i tamo vlada nered.
Ispred je Alisa. Misli da je kući.
Ona kuca. Kucam, opet.
