Veče miriše na pečene jabuke;
slatke, crvene mirise i praznik.
Miriše lijepo: na snijeg i smijeh.
Taji neki podvig.
U kutu usana, lavirintu ružičastih oblaka, sniva riječ:
skamenjena a topla, kao da je upila sva Sunca univerzuma.
U kutu ružičastih snova
sanja ptica odbjegla iz uma.
Samo tajna
a sve je šareno
i zvoni,
pleše neslućeno.
Drveće.
Boje.
Eksplozija svega srećnog, što pjeva.
A ipak, u ovom početku,
ništa nije moje
osim krajeva.
