“ Bježim.
Polako.
Zamišljen, a ne mislim. Ne obraćam pažnju ni na šta. Ni lijepo, a ni ono manje lijepo.
Bježim.
Dođoh do mosta, koji vodi u neprokrčenu šumu.
Ni tad stao nisam.
Stao da razmislim.
Krećem ka nečemu potpuno nepoznatom, a svaki nesmotren korak može biti biti moja potpuna propast.
Ide noć.
Daljina me zove.
Daljina me vuče.
Daljina me tako snažno pokreće.
Nastavljam svoj put.
Bježeći.
Čujem da me neko zove.
Refleksno se okrenem..
A iza mene niko.
Čujem da me neko onako nježno
(kao zora što miluje jutro, gdje se budim… a pored mene opet nisi ti) dodiruje.
Opet nikoga nema.
Lagana jeza me hvata. Ali na neki, tako čudan način..
To obožavam.
Obožavam baš tu neizvjesnost.
Vrijeme se promjeni u milisekundi.
Kiša pokaza, svu svoju moć.
Vjetar zatim preuze odlučujuću igru Života i Smrti.
Tad prikupih još ovo malo snage što mi je ostalo i počeh najjače.. Kretati ovo polu-mrtvo tijelo..
Nebo se otvori.
Prodre Božanska Svjetlost koja me nemilice bacila na koljena.
Dah mi naprosto stade.
Oči oslijepiše.
Puls je nekontrolisano udarao, osjetio sam krv kako siklja niz moje već istrošeno tijelo.
Nijemo posmatram drveće koje pleše svoj poslednji ples.
Ples smrti.
Lagano zatvaram oči snene..
Zatvaram nadajući se nekom ljepsem otvaranju…
A onda.
Nešto mi reče da skupim svoj zadnji Atom snage i pogledam još jednom Gore.
Ponovo vidjeh mog Anđela!
Sjećam se u jednom trenutku mi reče :
“ Zašto to po svaku cijenu radiš ? “
Pogledah ga onako nijemo, ne shvatajući šta mi govori.
“ Kad shvatiš da sam tu i kad me ne vidiš..
Da sam tu i kad me ne osjetiš..
Da sam tu i kad misliš da su te svi napustili ..
Kad shvatiš da smo svi jedno.
Tad, i samo tad nećeš imati potrebu da bježiš.
Ne samo od sebe..
Već od mene “
Zaplakah kao malo dijete.
Sav gnjev i bol izašli su baš u tom trenutku da prošetaju u zaborav.
Nešto me snažno Zagrli.
Siguran sam da si to bila Ti!
Siguran sam jer Mjesec me prati.
Mjesec me Tebi vodio.
A Vjetar doveo!
I konačno sam shvatio da me upravo On i zvao.
Zvao i pozivao u iskušenje.
Gdje se neću okretati u prošlost, već nastaviti put dalje.
Još snažnije, još upornije.
Gdje ću se potpuno dati i predati,
onom ko me želi istinski razumjeti,
Suštinski shvatiti
i potpuno osjetiti.
Upravo tad, baš onako slučajno me probudila moja omiljena pjesma
[su_youtube url=“https://www.youtube.com/watch?v=n4RjJKxsamQ“ width=“520″ height=“360″]
… Baš onako slučajno .. „
