Obrisana je percepcija pojedinca u momentu.
Dvije istine, kao jedna, sjede na krevetu.
Rečenica levitira maglom izbezumljenosti:
„Ako spustimo noge, pod će nas pojesti!“
Neće one dvije još dugo živjeti.
Ta spoznaja vuče daleko od svijesti.
Dok su još na krevetu, ljube različitosti i dišu bez straha od konačne presude.
Dok noge drhtavo začikavaju vazduh, one se ljube kroz svoje slobode
Očišćene od predrasuda
I neobjašnjivih zabluda.
Nikad neće biti dosta, a mora se zakoračiti.
Zadnje mrve padaju sa jezika. Pod će ih dovijeka označiti.
Uradiše i svjetlost posta mrak.
Prestvarna i Nestvarna ne pulsiraju u sadašnjosti.
Prošlost više ne diše u njima.
Za umrle nema budućnosti.
„Ako spustimo noge, pod će nas pojesti.
Pa, nikad ga ne dodirnimo!“
-„On će nas sam dokusuriti
Ako ga ne preduhitrimo.“
