Tebi,
koji si bio moja daljina
i najljepša blizina.
Tebi,
u čije sam laži vjerovala
i milovala ih više
nego bolnu istinu.
Tebi,
koga sam voljela
i od koga nikada nisam odlazila,
a bilo je milion razloga
da ti okrenem leđa…
Tebi,
kome sam se nadala
čak i onda kada nije bilo
mjesta ni za najmanju nadu…
Tebi,
koga sam čekala
u beskrajno dugim danima
i još dužim noćima…
Tebi,
kome sam nalazila opravdanja
uvijek i kod svakoga,
a nije trebalo…
Pišem ti poslednje slovo…
Umor me je stigao,
a mislila sam da neće još dugo…
Zbogom, dječače.