Gromovi što paraju visine
iza kojih nebo na koljenima kleči.
Eho vedrine što umire.
Na pamet padaju Bog i sveci.
Istina, nisu svi munje.
Neki zemljom hode, bitke na bojišnici vode.
Nisu oluje,
neki se daju da ukrote.
U bojama bisera klize,
il’ k’o mjesečna mijena
mrveći ono što urliče.
Neki su opet teži nego stijena.
No, sve je prolazno.
Ničija tuga nije bezvremena.
(2016)
