U dalekoj plaveti mozaik,
zamršene linije nesaznanja,
plamsanje nedoglednosti nijemo u slijepo,
šum gvozdene ruke, a ne zlatnog tkača.
Snop neizblijedjelog.
Ono zamišljeno, a neostvareno.
Napregnut oroz nad sljepočnicom
što prijeti da ubije sve što se zove letom.
Bojom nevinosti naramci sunca i cvjetnih livada
u čekanju kad će sviti svoje gnijezdo.
I jedna stara srebrna ptica
u sanjivom istezanju što bi ledeno u željeno.
(2017)