Ja znam zašto više naše ptice ne pjevaju,
iz obližnjeg šumarka ne čuje se poj,
zašto ne vidim u tuđem lugu da zanovijetaju?
Znam, i nebo je veliko, ali nije razlog nit umor.
A nema ni strašila ako mislite na njih,
nit je sušna godina da ih otjerala glad.
Sretne da jesu jedni drugim bi mahali,
šuma bi cvjetala, bez glazbe ne bi bila tužaljka.
Miris cvijetova bio bih drugačiji i slađi,
i dalje ponizno ne bi izgledao kao u mraku.
Više bi osmijeha na licu imali.
Svi znamo, ptice i radost su vječito u paktu.
Stvorene su da imaju krila i lete,
dive se oblacima i vedrom nebu.
A gdje nema ptica, nema ni slobode.
Sad znate zašto ih nema, drži ih čovjek u kavezu.
(2015)
