Admir Džibrić: O životu

Neki šejtan čovjeka obuzme, pa prevrće se i desno i lijevo, zatetura unazad. K’o neka bekrija kad se vraća pijana iz birtije uz mirise beštija što su oblijećale oko njega. I taman jurne naprijed, a ono se ispriječi nešto nit imena, nit nogu da se preskoči. I ta neka odvažnost siđe u pete, nalik kukavicama, ali opet ni to nije. Ne zna se više šta bi za njega reklo, kako bi preinačilo da liči na insana, a ne na hajvana, jer nije baš ugodno kad ti se smjehuri cijela čaršija, prišiva pogrdne nadimke. I tako ne može, a da se ne uoči, vala baš sebi šta dozvoli.. A šta ćeš, istina neki ne bi to bili, al’ et’ desi im se, ode ponos, nekim kola nizbrdo. Život je baš čudan i nepredvidiv.