Jedina, možda ćeš žaliti
što se više nismo sretali,
zajedno u dvoje starili,
istim putem se kretali,
jedno za drugog vezali,
pitati kog smo vraga čekali.
Kad obasjam drugu ružu,
iz trna izrastem u cvijet,
mirisom opojnim obložim dušu
i vrijeme našoj ljubavi dođe mrijet’.
No, ne boj se, mržnja me neće opiti,
što si htjela to smo i dobili.
Ako sretnem te i jave se tvoji nemiri
na nebu ću opet bar kao prijatelja te svijetliti.
(2015)
