Eh, livado zelena i neopašena,
puna cvijeća i od tuđih ruku neobrana.
Volio bih pustiti svog ždrijepca po tebi
i da pase po tvojoj poljani do iznemoglosti,
da se gozbe sjeća,
a ti užitka.
Svaku travku bi ti do kosti obrstio,
dok se ne bi pogled u očima s iznemoglosti ukrstio.
Ja bih te odveo u svijet gdje se leti.
Mislila bi da si ptica,
da si leptir i da imaš krila.
Eh, livado zelena i jedrovita,
s puno izobilja i bez čemerika.
Sutra ljepši karanfili bi iscvali,
ljubavlju bi našom mirisali.
Letjela bih i u oblake i u svemir,
ubila bih i znatiželju i nemir,
sjećala kako smo zajedno trčali i igrali.
Eh, livado zelena,
Volio bih, pusti me, ma šta ti fali.
Kunem se Bogom, neće niko znati.
(2016)
