Nikad ti nisam rekla čežnju
Skrivenu u kori divljeg kestena
Na staroj,pohabanoj,kaldrmi
što vodi do sedam salaša.
Mozžda ih ima osam… Ili čak devet.
Možda se ne vide od visine kestena,
I nezvani su gosti njegove sjenke.
A možda i zato što
mi nikada nismo stigli tamo …
Ne… Nisam ti odala tajnu raskrsnice
što se pretvara u jednosmjernu ulicu
Ali… Za to je potrebno dvoje.
Nisam ti odala miris kestena
Svježe pečenog na logorskoj vatri
Koja gori samo ako četvoro ruka
Isprepletenih prstiju griju se zajedno
Nad njenim plamenom.
Eh… Nisam ti rekla…
Da ti kestenovi uopste ne postoje danju
I da se kriju od lutalica
Nisam ti rekla ni da se noću
U njihovom prividnom granju
Jedan svitac pretvara u princa.
Nisam ti rekla…
