Kamenčići će oživjeti što plivaju po jezeru,
pištati u travi žuti maslačci,
krošnje bilježiti u grudima dah i žiške svjetlosti,
poljima nesmetano juriti u galopu vranci.
Ne sahranjuju se olako, te dragocjene minute
bez obzira ispod stopala na put neprepoznatljiv.
Mrtve nečije nisu usne ako sada šute
i pospanost i dremljivost su sastavni života vid.
Lažu, ako kažu, stari svijetovi izumiru i traže se novi.
Istina, ovaj baš nije najbolji, dapače.
Drugačiji je pogled, drugačiji snovi.
No, i ne zaboravi: Umro ni socijalizam nije, rođače!
(2016)