Stakleno nebo
sad je u oku,
čuvam pogled da ne pukne
krhosti svijetla
umor ruku krade toplinu
koje nema
ni mahnule nisu
proljetnim lišćem
u neponovljivosti
trenutka izgubljena
prsti u grču hrapavost
grebu
nepostojećih uspomena
prazno platno traži sliku…
ne zaustavljam sjene noći
ni opraštanja blaga
ne pitam i
ne objašnjavam…
hvatam vremena drhtaj
da pukotinu ispunim
autor slike Nada Vučičić
akril na platnu
