kroz moju kuću puše vjetar
lupaju vrata i i svjetlo se gasi
avet se siva spotakne često
čuju se tek uzdasi
kroz moju kuću uspomene
jezde
mrtvi konji žrtvovani
odjek jedne davne pjesme
sakupljam latice otpuhanih ruža
slažem u kutije već tijesne
lijepim mozaik uspomena
potkupljujem vjetrove bijesne
molim avet da se skloni
mjesto joj nije u mojoj kući,
a ni vrijeme
novi dan nudi iskupljenje…
milostivo me doziva Sunce
hladnoćom života traži objašnjenje
o luda glavo – što će ti Mjesec?
ja sam ti spasenje,
autor Nada Vučičić – akril na platnu