O kako prija ugostiti
Prve zrake sunca
Na koži ispucaloj od čekanja,
Nakvasiti kofeinom usne
Suhe od razočarenja.
Dobro li je u jednu točku buljiti;
Malo s njom koketirati,
Malo je ignoritati,
Na njoj izvježbati
Ono što s ljudima treba činiti.
Divno li je
Omiljenom pjesmom jutru
Koreografiju smisliti,
Vjetru dopustiti
Teret da sobom na
Deponiju zabluda ponese.
Praviti se da ne čuješ
Ni zvono na vratima,
Nit’ zvuk telefona.
Neprocjenjivo li je mirisati na početak,
Na nicanje, rađanje.
O kako godi biti ono što jesi,
Bez prenemaganja i celofana,
Moć je gospodariti sobom
I biti svoj na svome
U kanjonima svojih maštarenja…
