SOKAKOM
Sve m’ se čini, sve mi srce traži
grla bijela i kose ko svile,
sinoć su mi svijetlo u sokaku
sakrivene, tvoje oči bile.
Meda slatkog sa usne ispijah
dlanom lice prelijepo pronađoh
i u trenu, ko na nebu, bijah
rukama se, ja u tami snađoh.
Jer dodiri što u tami blude
čine usne da šećerom slade,
kad s’ u mraku sretnu glave lude,
a tijela im sve po srcu rade.
Iz zbirke „Kada se snovi sruše“ B. Kosanovića, Arte 2014.